U SKITNJI IZA UČKE - OD FORT KNOXA DO KORALA I ŠERIFOVA UREDA

Šaptač konjima iz Lupoglava

- To je bilo gore u koralu. Serđo je legao da će spavat. Kažem ja: Ako ćeš ti spavat, onda ću i ja. I legao sam i naslonio se na njega. I onda mi je Serđo dao poljubac. Ugledala nas Petra i to slikala - pričao nam je istarski šaptač konjima. Veli kako je ovdje nastojao stvoriti svijet o kojemu i sam sanja, o kojemu sanja svatko od nas.- Htio sam spojiti moderno i staro, prošlost i sadašnjost, infarktni tempo života i seosku idilu, auto i konja... Htio sam mjesto u kome će biti ujedinjen visoki i seoski turizam, angažirani i spavalački, gurmanski i posni. Neka ovdje ljudi pronađu oazu mira i civilizacijske ugodnosti, zdrave hrane i domaćih specijaliteta. U domaćem ugođaju želim da ponovno pronađu zaboravljene mirise domaćeg mesa, miris toplog domaćeg kruha, divljih šparoga, vrganja, tartufa, domaće tjestenine, pravih kolača...Odmakla noć, priča ugodna i baš za neke kasne ure, ali ni kažune, ni turiste, ni konje, ni istarski western nismo vidjeli. Tek su se kroz pjesmu cvrčaka naslućivali u mraku iza drveća.I tako nismo odoljeli, a da se ne vratimo u Lupoglav. Valjalo je to sve vidjeti za dana. Kako to turisti spavaju u kamenim kažunima, kakav se western rodio u Istri i u kakve je to konje toliko zaljubljen Josip Baričević Jeff.

Mirisali su vrganji u restoranu, na ulazu su u malom jezeru cvjetali pravi lopoči, a konobar Damir je pokušavao telefonom pronaći Jeffa. Tko će ga naći?! Sve je njegovo od Učke do Rovinja i nemiran duh mogao ga je odvesti bilo kamo. Učinili smo sami đir kroz istarski Divlji zapad. Kroz ulaz od zelenila tek nekoliko desetaka metara uzbrdo i nađete se u miru nekoga stotog svijeta.Među drvećem veliki kameni kažuni. Svaki nosi ime jednog istarskoga grada. Iza vrata kažuna turisti su uživali u debelom hladu, jedan je čitao knjigu uz bazen sakriven grmljem, a mi smo se osvrtali ne znajući kamo bismo prije. Na jednoj drvenoj kući je pisalo Sheriff, mali pas nas je radoznalo gledao iza odškrinutih vrata drvenog bedema na kojemu je pisalo Fort Knox, tu su bili i kaubojska banka, i pošta, i Fort Alamo, i...Vidi se da se Josip Baričević Jeff baš zaigrao i sve ovo izgradio i sebi za gušt. A još dalje u koralu - konji. Veliki, lijepi, njegovani, dvadesetak njih, mirno su pasli, dok su obronci zelene moćne Učke baš kao na kartolini pozirali u pozadini. Preslatko ždrijebe je došlo da se mazimo. Prišlo ogradi, pitomo gurnulo glavu prema nama tražeći da ga pomilujemo. Ako igdje, ovdje ćete zavoljeti konje.- Baš su nam sad neki Šibenčani u kažunima gosti. I oduševljeni su. U ovom ambijentu Divljeg zapada zapravo se više oduševe roditelji nego djeca. Roditelji se vrate na djetinjstvo. A današnja djeca imaju neke druge igre... - reče nam kasnije Josip Baričević.

Valja se ovamo vratiti. Po kaplju spokoja u svijet Jeffa iz Lupoglava.